Izopan, termopan, staklopaket ili izo staklo?

prozori-00

Kako bi smanjili toplotne gubitke izopan staklo je standardno staklo za ALU i PVC stolariju. Izopan staklo je stakleno telo sastavljeno od najmanje dve staklene površine gde je međuprostor ispunjen suvim vazduhom i tačkom rošenja od -30oC ili nekim drugim gasom a najčešće argonom. Kvalitet izopan stakla zavisi od kvaliteta materijala i načina izrade.

Stakla koja se koriste pri izradi IZOPAN stakla su:
  • Float staklo je ravno prozirno staklo i ugrađuje se u debljinama od 3mm do 10mm.
  • Laminirano (panpleks) staklo je sastavljeno od više float stakala zalepljenih folijom. Ovo se staklo koristi iz sigurnosnih razloga jer ne puca u male komadiće prilikom oštećenja.
  • Kaljeno staklo je float staklo koje je termički obrađeno zbog poboljšanja mehaničkih osobina. U slučaju razbijanja raspada se na veliki broj malih komadića tupih ivica pa je pogodno iz sigurnosnih razloga za korišćenje.
  • Ornament stakla su stakla gde je površina ukrašena različitim uzorcima.
  • Reflektujuće staklo je premazano metalnim filmom koji deo svetlosti odbija – reflektuje a deo propušta.

Na niski U-faktor kod izopan stakla utiče:

  1. Debljina i broj međuprostora (U-faktor smanjujemo većim brojem međuprostora i što većom širinom).
  2. Punjenje međuprostora (Izopan staklo se punivazduhom ili inertnim gasom koji bitno smanjuju U-faktor).
  3. Izbor stakla (debljina stakla vrlo malo utiče na U-faktor ali ga upotreba niskoemisionog stakla bitno smanjuje). Niskoemisiona stakla su premazana s unutrašnje strane metalnim filmom koji propušta talase kratkih talasnih dužina odnosno sunčevu svetlost dok zračenje dugih talasnih dužina reflektuje (IC zračenje).
Niskoemisiono staklo

Prema novom Tehničkom propisu o uštedi toplotne energije i toplotnoj zaštiti u zgradama prozori s niskoemisionim staklom su obavezni u novim zgradama. Prozori s ovakvim staklima imaju koeficijent prelaza toplote oko 1,30 W/m2K što je svakako preporuka pri kupovini novih prozora prilikom renoviranja starih zgrada.

Princip niskoemisionog stakla je da se na staklo nanese tanak sloj na bazi vanadijum-dioksida.

Taj sloj u zimskim uslovima potpuno propušta IC zrake a tokom letnjeg perioda sprečava prolaz toplotnog zračenja kroz staklo. Hemijskim sastavom i postupkom nanošenja tog sloja na staklo unapred se određuje granica na kojoj filter propušta, granica je podesiva između 0oC i 70oC.

Ušteda energije je značajna, primenom ovih stakala u građevini mogu se dostići i do 50% energije za klimatizaciju. Prednost niskoemisionog stakla je i to da se može u proizvodnji menjati odnosi nanošenog materijala i proizvoditi staklo tačno za određena klimatska područja. Razlika u ceni između običnog i pametnog stakla je nekih 20% ali se to vrlo brzo isplati.

Drugo svojstvo pametnog stakla je samočišćenje. Ako se nanese tanak sloj titanijum-oksida na površini će se odvijati redox-proces pri čemu se organske nečistoće na površini stakla uglavnom razlažu na CO2 i vodu. Debljina sloja vanadijum-dioksida je oko 100 nanometara a njegovo nanošenje na staklenu površinu tokom proizvodnje stakla garantuje mu jednak vek trajanja. Sa stakla ga neće ukloniti nikakvi vremenski uticaji, može se uništiti samo razbijanjem stakla.