Zvučna izolacija

Zvucna-vest (1)

Danas je buka postala osnovni problem ljudske sredine. Zdravlje ljudi u prvom redu, nervni sistem, ozbiljno je izložen buci čije povećanje prati današnja industrijalizacija, saobraćaj, urbanizacija i naseljavanje gradova.

Buka uličnog saobraćaja je osam puta veća nego pre trideset godina, a avionskih motora trideset puta. Zvučna izolacija se iskazuje u decibelima (dB). Snažni neželjeni efekti zvuka mogu uticati na zdravlje organizma na više negativnih načina: tvrdoćom sluha do delimične gluvosti, uznemirenje, oštećenje rada srca, psihički problemi, problemi varenja, bolovi i poremećaji spavanja, smanjenje kapaciteta učenja, problemi komuniciranja i razumevanja, smanjenje radnih sposobnosti itd.

Odluka koja vrsta zvučne izolacije će biti primenjena (koje će se staklo koristiti i koje zaptivanje) donosi se u svakom pojedinačnom slučaju, uz napomenu da mala zvučna izolacija dovodi do problema koji su prethodno navedeni, a velika zvučna izolacija nije profitabilna zbog enormnih cena.

Prozori se prema izolacionoj moći razvrstavaju u više klasa:

  • Specijalna klasa 40 dB
  • Prva klasa 35 – 39 dB
  • Druga klasa 30 – 34 dB
  • Treća klasa 25 – 29 dB

Prozori i vrata se kategorišu u klase prema svojoj izolacionoj moći. Dužnost projektanta je da prema posebnim karakteristikama buke koja dolazi spolja u stan i buke kućnih instalacija, odredi koju će klasu prozora u konkretnom slučaju primeniti.

Radi boljeg razumevanja buke, daćemo nekoliko osnovnih objašnjenja o zvuku. Zvuk je talasno kretanje koje se vrši periodičnim oscilacijama u jedinici vremena. Čovečije uho registruje, čuje zvuk čija se učestalost kreće između 16 Hz i 20.000 Hz. Pri jednom istom zvučnom pritisku, naizmenična promena gustine sloja vazduha koja se stvara neposredno kod izvora buke prenosi se dalje od čovečijeg uha i izaziva naizmeničnu promenu pritiska, odnosno zvučni pritisak koji se meri mikrobarima (1 µb = 10 bara = 10 Pa), tako da čovečije uho prima tonove visoke frekvencije glasnije u odnosu na tonove niske frekvencije. Postoji granica jačine zvuka preko koje dolazi do oštećenja organa sluha – granica bola. Jačina zvuka je proporcionalna kvadratu zvučnog pritiska. Jedinica jačine zvuka je fon. Ako se između izvora zvuka i uha postavi neka pregrada i ako razlika jačine zvuka sa obe strane pregrade iznosi 1 fon, onda pregrada ima vrednost zvučne izolacije 1 dB. To znači, da ako neki prozor koji ima zvučnu izolaciju 30 dB, uličnu buku jačine 80 fona smanjiće na 50 fona, odnosno na jačinu normalnog govora. Samo na frekvenciji od 1000 Hz nivo buke izražen u decibelima jednak je jačini zvuka u fonima.

Povećanje zvučne izolacione moći postiže se smanjivanjem vazdušne i strukturne buke. Smanjenje vazdušne buke postiže se povećanim zaptivanjem, a strukturne raznim kombinacijama stakala